Suočavanje sa strahovima izazvanim ratnim zbivanjima


Poštovani roditelji,

posljednjih nekoliko dana nažalost svjedočimo uznemirujućim događajima. Bilokakav oblik krize u svima nama izaziva osjećaj nesigurnosti. Ne znamo što misliti ni kako reagirati uslijed potpuno nepoznatih, a često i nepredvidivih okolnosti. Kada se ujedine osjećaj neizvjesnosti i opasnosti, pojačava se naša potreba za uspostavom osobne emocionalne sigurnosti. Kako mi imamo potrebu za pouzdanim informacijama, jasnim napucima i smjernicama, iste takve potrebe imaju i naša djeca. Potrebne su im jasne informacije o onome što se događa, sukladno njihovoj dobi i mogućnosti razumijevanja.
Također, potrebna im je jasna poruka da imaju pravo na sve emocije u ovoj kriznoj situaciji, da nema "pravih i krivih" osjećaja, te da ćemo im omogućiti da iskažu sve svoje osjećaje, strahove i brige koje nećemo negirati i minimizirati, nego ćemo o njima razgovarati.
 
Mama, tata, što je to rat?
 
“Djeca uvijek vide, čuju, osjete kada se događa nešto važno ili opasno.
Ako im mi odrasli ne objasnimo, u skladu s njihovom dobi, što se događa, sami će stvoriti neku (najčešće pogrešnu) sliku. Upotrijebit će svoju maštu kako bi popunili ono što ne znaju ili ne razumiju, mogu misliti da su oni za nešto krivi ili odgovorni i ono najteže - mogu ostati sami sa svojim neizrečenim i neizraženim strahovima.
Zato ne treba izbjegavati razgovor jer djeca trebaju informacije o onome što se trenutno događa u svijetu, no bitno je te informacije uskladiti s njihovom dobi.
Djeci predškolske i rane školske dobi najvažnija je njihova sigurnost, brinu se za bliske osobe, svoje ljubimce i ono što im je bitno npr. za svoje igračke.
Neka upravo to bude ono s čim ćete započeti razgovor. Konkretnim, jasnim i kratkim rečenicama naglasite da ste svi na sigurnome, objasnite im što je rat i pitajte jesu li nešto o tome čula u vrtiću, parku, školi i imaju li nekih pitanja. Pustite neka djeca aktivno sudjeluju u razgovoru i neka vaši odgovori na njihova pitanja ne budu preopširni.
Neka djeca imat će dosta pitanja, tražit će pojašnjenja pa im čak i na karti možete pokazati gdje se događa rat i koliko je to daleko od nas. Neka djeca neće željeti u tom trenutku razgovarati, ali bitno im je često ponavljati da vas uvijek mogu pitati sve što ih zanima.
Jako je važno kontrolirati medijske sadržaje kojima su djeca izložena, ali budite svjesni da djecu nije moguće potpuno izolirati od svih informacija i zato češće provjeravajte jesu li čula neke informacije koje ne razumiju i brine li ih nešto.
Djeci je bitno osigurati uvjete u kojima će moći slobodno doživjeti i izraziti sve svoje osjećaje.
Recite im da je normalno da svi ljudi u ovakvim trenutcima osjećaju strahove, tjeskobu, zabrinutost, ljutnju i tugu.
Iako su ti osjećaji neugodni, oni nisu opasni, svaki od njih ima funkciju u našim životima i zato ih je bitno prepoznati i izraziti.
Mlađoj djeci trebat će pomoć odraslih da osjećaje prepoznaju, a zatim im ponudite načine kojima ih mogu izraziti: razgovorom, crtanjem, pisanjem, pokretom.
Objasnite djeci i tjelesne reakcije koje mogu pratiti ove osjećaje (napetost, lupanje srca, ubrzano disanje, teškoće sa spavanjem i sl.) i potaknite ih na istraživanje koje su to aktivnosti ili sadržaji koji ih opuštaju i pomažu im da se opet osjećaju sigurno (nekoj djeci npr. pomaže zagrljaj, nekoj crtanje ili slaganje puzzli).
Najvažnija aktivnost djece ove dobi koja će im uvijek pomoći izraziti i proraditi osjećaje, zabaviti ih i pomoći im otpustiti nakupljene napetosti u tijelu je slobodna igra.
Pa kada vam kroz glavu prođe pitanje, kako da mu/joj pomognem ne zaboravite da imate moćni alat...potaknite dijete na igru ili još bolje igrajte se s njim!
Djeci su jako bitne njihove rutine (koje im daju osjećaj sigurnosti) te zajedničke aktivnosti vaše obitelji (zajedničke večere, čitanje priča prije spavanja, igranje društvenih igara, odlazak u šetnju i sl.) koje su u stresnim trenutcima još važnije i djeci i roditeljima.
Djeca uvijek osjete kako su njihovi roditelji, ali i roditelji imaju pravo na sve svoje osjećaje i u ovoj situaciji ne smiju zaboraviti i na brigu o sebi i svojim potrebama.
Većina današnjih roditelja na našem području generacija je koja nažalost zna što je rat i kojoj ova situacija može vratiti bolna sjećanja i izazvati intenzivne neugodne osjećaje pa ako im je potrebno trebaju potražiti podršku i pomoć obitelji, prijatelja ili stručnjaka.
I za kraj, koliko god vi roditelji bili superjunaci svojoj djeci, nažalost, ne možete zaustaviti ratove, ali ono što možete je VAŽNO: možete biti prisutni, čuti i vidjeti dijete, prihvatiti njegove osjećaje, pomoći mu izraziti misli, brige i strahove, održavati rutine i rituale obitelji, igrati se, razgovarati, razgovarati, razgovarati i u teškim situacijama nastaviti učiti dijete o suosjećanju, zajedništvu i humanosti prema onima kojima je to potrebno!” 
https://www.facebook.com/535613383596954/posts/1292819154543036/


Pripremila Danijela Šmit, mag.praesc.educ
 
 

© 2022 Vrtić Savica. Sva prava pridržana.